Izvor: kulturpunkt.hr

Journal de deuil, posthumni Dnevnik korote Rolanda Barthesa, izašao je 2009. godine, a temeljen je na Barthesovim zapisima od 26. studenog 1977., dana nakon smrti njegove majke, do 15. rujna 1979.

“Sjajna, ali bolna ideja da mi nije bila sve na svijetu. U suprotnom ne bih nikada ništa napisao. U šest mjeseci brige za nju zaista mi je postala sve i ja sam zaboravio da sam ikada išta napisao. Nisam bio ništa osim beznadno njen. Prije toga učinila je samu sebe nevidljivom kako bih ja mogao pisati… Zamjena uloga. Mjesecima sam ja bio njena majka. Osjećam se kao da sam izgubio kćer”.

Dnevnik korote jedan je od ključeva života i rada francuskoga teoretičara: s jedne strane, pokriva teme kojima se bavio u svojim znanstvenim radovima, a s druge strane predstavlja intimnu i univerzalnu studiju tuge.

Dok vodi Dnevnik, Barthes priprema predavanja o Neutralnome, piše tlu komoru, sastavlja nekoliko stranica za planirano djelo Vita Nova. Svako od tih važnih djela pisano je u znaku majčine smrti i počiva u zamislima na “ceduljama” u Dnevniku korote. Objavljen posthumno, Dnevnik je istovremeno i intimistički zapis i zbirka fragmenata o figurama boli i žalovanja, gubitka i sjećanja na bliske osobe, odlaska i metafizičkog prijelaza, predstavljajući nam iznova Barthesa kao pisca velike senzibiliziranosti za društveno i kulturno kodirane životne rituale i velike umješnosti u otkrivanju dubljih, ponekad sasvim emotivnih, slojeva jezika.

Roland Barthes (1915-1980.) bio je francuski književni teoretičar, filozof, lingvist, kritičar te semiotičar. Barthes je u svom radu istraživao ideje iz mnogih polja te je utjecao na razvitak mnogih teorijskih škola poput strukturalizma, semiotike, socijalne teorije, antropologije i poststrukturalizma. Neka od njegovih prevedenih djela su Fragmenti ljubavnog diskursa (2007.), Mitologije (2009.), Kritika i istina (2009.) i Carstvo znakova (1989.).

Dnevnik korote prevela je Morana Čale, a izdaje je Naklada Pelago.