samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove tamne noći
u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca, 
dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš
vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja 
dvije krajnosti što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što
mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE sanjan

LJUBIČASTI CVIJET

Kisnule su tvoje oči po mojim obrazima,

dok vjetrovi odnose naše uspomene,

dani su sve hladniji a tvoj san u mojim očima

lagano posustaje, i on je na litici umora,

za inat neću da prestanem da sanjam,

ležim bespomoćan u zatvorskoj ćeliji

i čekam andjela sa bojom tvojih očiju

da prekine ove teške lance

sa moje duše zaljubljene

PLAVA RUŽA NA BIJELOM PLATNU

Danas sam ležao ranjen

na kamenom groblju mojih osjećaja

i san sa tvojim likom me je njegovao,

zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine

ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju,

boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine,

zbog srca, zbog svega

Svebor Delić je rođen 22 aprila 1980 godine u Sarajevu gdje provodi ranu mladost i djetinjstvo. Pohađao OŠ Silvije Strahimir Kranjčević na Mejtašu. Godine 1994. Napušta Sarajevo Jevrejskim konvojem i odlazi prvo u Njemačku, a kasnije u Holandiju.

Na kratko je upisao i Umjetničku akademiju u Holandiji, ali je zbog nedovoljno motivacije ubrzo i napušta.

Piše poeziju, živi i radi u Maastrichtu.