Ako se manifestacija ne odvija u prestolnici možda za sponzora da dobijete nekog od znanaca ko drži piljaru u obližnjoj ulici. Da bi zaokružili finansijsku konstrukciju bilo kog ozbiljnijeg projekta morate mobilisati svu pijacu u svom gradu pored entuzijazma s kojim pristupate tomu što činite i ne afirmišete bilo kakva sredstva za nešto što se zove naknada za autorski rad. Umnici (ne umnjaci) reći će: «Pa zar nije lično zadovoljstvo dovoljna satisfakcija?!» – pri tom sjedeći na minderu uz ćibuk, otpihnuvši vrelu kahvu i gledajući (ne odalisku koja ih služi) već seharu na suprotnoj strani zida bez vrata i guleći jabuku. Prepoznatljiv folklor. Ali i evidentna zbilja. Da ne bi bilo sve kako jeste zamoli se neko od mlađih ukućana da uspostai vezu sa direktorom nekog od jaćih javnih preduzeća i pita za zdravlje, kao i za nećijeg «malog» da li sluša i jel’ zgotovio onu ujdurmu od svog rada kako bi mu se pomoglo. Naravno, uz to, idu teklići sa depešama kako se treba podržati rad tog vrsnog mladog autora. Bar do tog momenta dok od tih sredstava ne krene u sopstveni tajkunski posao kada mu kreacija neće ni biti na pameti. I tako u krug. Potom se organizuje i medijska kampanja kako bi se ubijedili oni koji nevjeruju da je zvijezda rođena. Nekoliko dana o manifestaciji koju niko nije posjetio osim bliže familije i partijskih drugova. No, nije toliko ni bitno jer ide govor spikera, a kameri se naloži da ne «luta» po publici; informacija je dovoljna. Karika koja nedostaje jeste članak u nekim od pisanih medija pod nazivom «Upoznajmo zvijezde» ili slično. Ako sagledamo navedeno ne trebaju čuditi vijesti na posljednjoj informativnoj emisiji: Vlada bilježi vrstan uspjeh u oblasti ekonomije – obezbjedila je još jedan kredit Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. A kada je privreda u pitanju daleko je odmakla od privrede zemalja u okruženju: otvorila je još jednu narodnu kuhinju. Bravo! I u ime… Ali koga?!

Emir Sokolović