Svjedoci smo da putem TV ekrana pratimo monstruzno rastakanje mentalnih sustava serijalima poput: «Lud, zbunjen, normalan», «Naša mala klinika», «Selo gori, a baba se češlja» i slično. Da li favorizovati humor obzirom da u ovom vrijednosnom sunovratu on ostaje jedino što je ljudsko?! I to može biti rješenje. Ali zašto tom ne pristupiti afirmativnim sadržajima, filmovima… Onim što će izmamiti zdrav smijeh, a ne ismijavanje na račun kvazidominantnosti. Ovo čime nas bespoštedno izlažu je, najblaže rečeno, degutantno.Ne bih nastavio jer zasigurno postoje oboružani floskulom: sve je pitanje ukusa i niko nikoga ne tjera da gleda. I ako se ne gleda kako se o tomu može ispisati viđenje. Naravno da ne može, ali što je svojevremeno napisano: «Ljepota je u oku promatrača». Koncept elektronskih medija, obzirom da konzument nema nikakve preventivne zaštite, je usmjeren ka niskim porivima i stvaranja iluzije koja akcentira našu nepostojeću bitnost. Ili, prevashodno, udaljavajući nas od rada koji evoluira naše intelektualne sposobnosti putem kojih bi, bar vremenom, mogli da sagledamo realitete unutar kojih se krećemo. A to je, složit ćete se, prvi korak ka promišljanju o promjeni. Uz to se jako dobro zna kome bi promjene naudile…
Na koncu: jako malo je sredina koje jedan kompletan kulturološki pravac koji je dominantan znatan period kao zaštitno ime nazivaju iskonski:  new primitives. Možda je vrijeme da se zapitamo da to nije samo kulturološka floskula.

Emir Sokolović