Pomenuto bi se moglo tretirati i kao strah od autoriteta. Rijetko tko se izgradio do razine da pristupa djelu bez predrasuda sagledavaju ono što je njegova osobenost; naprosto je došlo do zamjene teza – prvo se iščitava autor, a potom javno iskazuje „mišljenje“ o djelu koje je najčešće kongruentno sa očekivanim. Ukoliko se ne može stati ispred sagledavanog djela (što je najčešći slučaj) operiše se sa opštim mjestima i to je održivo pred onim koji nisu došli u dodir sa kompletnim djelom. Zašto podcrtavam kompletnim?! Iz razloga što bi uvijek mogla postojati dvojba da bi se „revnosna kritika“ mogla odnositi na nama nepoznati dio pri tom nas priječeći da imamo relaciju sa iščitanim, najčešće, hvalevrijednim esejima, prikazima, i čime sve ne…
Htjeli mi to priznati, ili ne, u toku je pokopavanje autorskog visokovrijednog Kreativnog iskaza (bar kada je lijepi Balkan u pitanju) i uniformisanje sukladno Orvelovskom konceptu. Sve je dozvoljeno osim onog što se zagovara: pravo na mislenu slobodu. Kako se to postiže? Jednostavno. Sagledajmo programske šeme elektronskih medija da ne idemo dalje. Ako i postoje emisije te provenijencije emituju se u krajnje nezahvalnim terminima (mada je to, obzirom na njihov kvalitet i protažiranje decidno određenih halki, poželjno i nadajmo se da će tako i ostati) pa do suhoparnog faktografskog prepričavanja o željenom i onom drugom. O pisanim medijima da i ne govorimo; tih rubrika ni nema. Svemu na ruku ide obrazovni sustav (apsolutno irelevantan obzirom da potomci moćnih se obrazuju negdje drugdje) koji je – kako bi hemičari rekli – bez boje, mirisa i okusa. Kvazi vrijednosti (najčešće biografije „uspješnih) se uspinju na literarni Parnas koliko sami „autori“ nisu iščitali ni lektiru osnovne škole (možda iz razloga jer je nisu imali potrebe pohoditi jer su bili neotkriveni talenti).
Naravno da ćemo i dalje glavu držati ili u pijesku ili među nogama. Samo je pitanje čijim; svojim očito ne. A za sve imamo već pripremljene krivce; to što smo solidarni nema niko prava da nas optužuje za Kreativni atentat. Možda…
Emir Sokolović
