Jedne zgode sam prisustvovao gdje je ljekar učinio kriminalnu djelatnost i primio novorođenče sa povišenom temperaturom i, možda, djetetu spasio tom intervencijom život. Sram da ga bude. Šta se on imao igrati boga i u božje stvari se miješati. Srećom dođe demokratija pa se takvi slučajevi ni ne gledaju. A ima i ona: ako je ko zaslužio da živi i takva mu „sudbina“ – od sudbine se ne može pobjeći. Srećom dođoše demokrati i pomrsiše konce tim jednoumnicima. Da ne govorimo da je četiri preddemokratskih bioskopskih sala, po principu tri u jedan, do jučer bilo ugašeno i da je ovaj grad imao pet knjižara u kojima su se mogli naći birani i aktualni naslovi. Ovo je samo blagi uvod da čitalac može trezveno da pristupi „demokratskom“ sagledavanju blagostanja koje smo stekli.
Trebalo bi dragi prijatelji sa današnjim danom da revere ukrasimo crnim florom zarad demokratskog ukinuća knjižare „Logos“, jedinog zdanja te vrste gje se u gradu koji broji već navedeni broj pučanstva i koji je Kantonalno sjedište, gasi. Naravno mimo demokratskih ustroja koji nemaju ni tu informaciju. Zahvaljujući licemjerima udobno iz fotelja gledaju kako knjige napuštaju stanište te zadovoljno trljaju ruke jer je izvojevana još jedna velika pobjeda: gušenje mogućnosti da se biračko tijelo obrazuje. Imamo i opravdanje: u toj mrskoj radnji mogao se kupiti – shodno njihovim nalazima – srpski autor Paulo Coelho (knjiga mu je – kako tvrde – pisana ćiriličnim pismom). Nigdje nije bilo brilijantnih domaćih autora koji uzimaju za svoja (zlo)djela po nekoliko puta nagrade za knjigu godine. I tu imaju obrazloženje od strane „stručne“ komisije: pa ne mogu mu dodijeliti svake godine kada ne objavljuje naslov u tom terminu, bilo bi očito da mu dodjele nagradu za začeto (zlo)djelo u rukopisu. To je degutantno. I tako živi vrsni „demokratski“ grad sa tolikim (malo)građanima koji se uljuljkuju u „demokratskom“ blagostanju gdje je pravda i pravičnost iznad ličnih interesa sve dok se ne dotiće familije i partijskih drugova. A za sve postoji i obrazloženje: zašto knjižara kada su svi ljudi jednaki, kako su oni nepismeni vjeruju da je pismenost grijeh…
Emir Sokolović